U nedavnom medijskom gostovanju na portalu Raport, premijer Federacije BiH Nermin Nikšić osvrnuo se na donošenje odluke o povećanju minimalne plate na 1.000 KM. Umjesto analize dubinskih ekonomskih efekata, Premijer je javnosti ponudio uvid u operativnu metodologiju rada Vlade FBiH, priznajući da je odluka donesena unutar najužeg kabineta kako bi se izbjegle procedure i rasprave unutar koalicije, sopstvene partije i šire javnosti.

Izjava

„Odluka je donesena unutar kolegija Vlade, iz prostog razloga što smo procijenili da smo išli sa širom pričom, to bi se razvodnilo, otvorilo, ko zna do danas bi li došli do nekog rješenja... Da ne govorim o NiP-u, da ne govorim o Našoj stranci, šta ja znam, HDZ-u i pogotovo... U SDP-u su prigovorili 'Što nije bilo na Predsjedništvu?' i ja sam tad njima odgovorio 'Pa naravno da nije bilo, da smo došli na Predsjedništvo, vi ne bi odobrili. Jer bi imali hiljadu razloga, pitanja, zašto i kako...'. Dakle, neke stvari traže da donosite teške odluke.”

“Naravno, to je bio test za nas (opa. pokazujući na Elmedina Konakovića), test povjerenja. Dakle, ljudi su rekli: nismo konsultovani, pa jel to pametno, možemo li, ne možemo..? Ali vidi, vazda razmišljaš, valjda znaš šta radiš, i idemo... Kada smo mi na press konferenciji izašli i rekli da može, što se nas trojice tiče (opa. Nikšić, Mijatović, Kraljević), da može past Vlada, ali da mi sada nazad ne idemo, da će to biti to, kazali su ljudi, idemo, nećemo vas ostaviti, idemo svi zajedno nosit taj problem.”
(Nermin Nikšić, YouTube, 26.5.2026.)

<iframe width="100%" height="auto" src="https://www.youtube.com/embed/sZbj3noxs0A?si=k3BomTJeGPhuQ3jl&amp;start=1244" title="YouTube video player" frameborder="0" allow="accelerometer; autoplay; clipboard-write; encrypted-media; gyroscope; picture-in-picture; web-share" referrerpolicy="strict-origin-when-cross-origin" allowfullscreen></iframe>

Analiza Slobodomjera

1. Institucije i Procedure vs. Dekret: Gdje su nestale javne konsultacije?

Iz liberalne perspektive otvorenog društva, instrument javnih konsultacija nije administrativni teret ili „razvodnjavanje“, već temeljni stub demokratskog odlučivanja i legitimiteta vlasti. Kada odluke koje direktno utiču na sve građane i hiljade privrednih subjekata donose isključivo tri člana Kolegija Vlade FBiH (premijer Nikšić i zamjenici Kraljević i Mijatović), suspenduje se ustavna obaveza inkluzivnosti pri donošenju političkih odluka. Umjesto institucionalne i argumentovane rasprave, ekonomska politika se svodi na tehnokratski i autoritarni model odlučivanja iza zatvorenih vrata.

2. Kršenje i zanemarivanje međunarodnih standarda (Međunarodna organizacija rada - ILO)

Nikšićevo opravdanje zaobilaženja procedura direktno je u suprotnosti sa međunarodnim konvencijama čiji je BiH potpisnik.

Konvencije ILO br. 26 (član 3.) i br. 131 (član 4.) eksplicitno obavezuju države članice na provođenje punih, efektivnih i ravnopravnih konsultacija sa socijalnim partnerima (sindikatima i udruženjima poslodavaca) prije definisanja minimalne plate. ILO naglašava da formalno postojanje procedure nije dovoljno, već da se stavovi socijalnih partnera moraju suštinski razmotriti i to na temelju pune ravnopravnosti.

Zaobilazeći stavove Ekonomsko-socijalnog vijeća (ESV), gdje socijalni partneri nisu dali saglasnost na ovakav model, Vlada je postupila suprotno principima vladavine prava i principa socijalnog dijaloga na koji se obavezala.

Također, Međunarodna organizacija rada u Preporukama za određivanje minimalne plate (Minimum Wage Fixing Recommendation, 1970 (No. 135)) jasno među kriterijima za određivanje minimalne plate, između ostalih navodi:

• Opći nivo plata u zemlji i relativni standard života drugih društvenih grupa. Protivnici naglog povećanja minimalca su navodili da je iznos kojem Vlada teži izuzeno visok – čak 73% prosječne plate u tom trenutku (koja je u periodu januar – septembar 2024. iznosila 1.369 KM).
• Doprinose za socijalno osiguranje. Socijalni partneri i stručna javnost je upozoravala da Vlada paralelno sa izmjenom minimalne plate treba napraviti i smanjenje doprinosa za socijalno osiguranje koji su sa 41,5% od bruto plate među najvećim u Evropi, a što je ranije bilo dato obećanje Vlade.
• Ekonomske faktore - uključujući potrebe za ekonomskim razvojem, nivoe produktivnosti i poželjnosti da se postigne i održi visok nivo zaposlenosti. Analitičari su isticali da bi Vlada trebala uzeti u obzir ekonomske faktore, uključujući potrebu za ekonomskim razvojem, privlačenjem investicija, te su jasno, a pokazat će se i tačno, isticali da s obzirom na produktivnost ekonomije mjera može negativno utjecati na nivo zaposlenosti, ukoliko se provede bez značajnog fiskalnog rasterećenja rada.

Premijer i Vlada tada nisu argumentima odgovarali na argumente da značajan skok minimalne plate bez fiskalnog rasterećenja nije razuman, iako su protivnici rješenja svoje stavove zasnivali na činjenicama, analizama i kriterijima ILO-a. Umjesto davanja protivargumenata i objave ekonometrijskih analiza koje bi opovrgnule brojne primjedbe, Premijer je tada ponudio populističke stavove i vilinizaciju protivnika sa terminima poput “idite u banana države", "prilagodite se ili tražite drugdje" i "onima koji zloupotrebljavaju prava radnika poručujem da ćemo protiv takvog ponašanja djelovati odlučno".

3. Ubijanje javnih konsultacija pred očima javnosti

Premijer Nikšić u izjavi eksplicitno priznaje da je odluka o povećanju minimalne plate donesena unutar uskog kruga – Kolegija Vlade FBiH (kojeg čine premijer i dva zamjenika, ministri Toni Kraljević i Vojin Mijatović). S osmijehom govori da je namjerno izbjegao šire konsultacije sa članovima Vlade, koalicionim partnerima, čak i sa stranačkim organima, a kamo li da prihvati učešće Parlamenta Federacije BiH, stručne ili šire javnosti.

Ovakva izjava sadrži elemente autoritarnog i tehnokratskog pristupa donošenju odluka. Iz perspektive liberalnih vrijednosti otvorenog društva, ovakav pristup suspenduje instrument javnih konsultacija, transparentnosti i inkluzivnosti. Premijer ponosno ističe da nije želio institucionalnu raspravu, odnosno, da nije želio čak ni provesti proces unutarstranačke rasprave.  Ovakvi potezi slabe povjerenje u demokratske institucije i demokratske procese i otvaraju prostor za buduću zloupotrebu i samovolju kao već ustaljeni model rada izvršne vlasti.

Kako je u svojim analizama istakao ekonomski analitičar i zastupnik u Parlamentu Federacije BiH Admir Čavalić, ovakav presedan otvara opasno pitanje: Zar je Federacija BiH spala na to da tri osobe u kabinetu dekretom kroje sudbinu cjelokupnog tržišta rada?

4. Ucjena upakovana kao test povjerenja – ili ste sa nama ili protiv nas

Indikativno je da Nikšić potpuno zanemarivanje stavova stranačkih kolega i koalicionih partnera – koji  su dobili povjerenje građana da ih predstavljaju u zakonodavnim tijelima i drže poluge nadzora nad samovoljom izvršne vlasti, predstavlja kao test povjerenja.

U dijelu izjave “Kada smo mi na press konferenciji izašli i rekli da može, što se nas trojice tiče, da može past Vlada, ali da mi sada nazad ne idemo, da će to biti to…”, Nikšić otvoreno priznaje da je sve članove Vlade FBiH i koalicione partnere sa kolegama Mijatovićem i Kraljevićem doveo pred svršen čin – ili ste sa nama ili protiv nas. Ako ste protiv nas – pada Vlada. U nastavku izjave, popuštanje pred ovakvom ucjenom od strane koalicionih partnera Nikšić pakuje u izraz solidarnosti i jedinstva riječima “kazali su ljudi, idemo, nećemo vas ostaviti, idemo svi zajedno nosit taj problem”. Ovo ne pokazuje samo njegovo značajno političko lukavstvo da izmanipulisane i ucijenjene partnere predstavi u dobrom svjetlu, već i kapacitet da sve aktere koje je ucijenio i koji ga nisu spriječili da zaobilaženjem procedura donese samovoljnu odluku predstavi kao saučesnike u procesu.

5. Hronologija neispunjenih obećanja i (ne)dosljednosti

Premijer u izjavi slavi „hrabrost“ donošenja odluke, potpuno prešućujući historijat sopstvenih obećanja. Podsjećamo, premijer Nikšić i resorni ministar Mijatović su još u oktobru 2023. godine javno garantovali donošenje Zakona o minimalnoj plati od 1.000 KM, uz usvajanje seta fiskalnih zakona kojim će se smanjiti doprinosi na 28,5% od bruto plate, a koji su trebali stupiti na snagu 1. januara 2024. godine.

Ono što je ključno: to povećanje je bilo neraskidivo vezano za set fiskalnih zakona (rasterećenje privrede kroz smanjenje doprinosa sa 41,5% na znatno niži nivo). Obećanje o zakonu i rasterećenju privrede je prekršeno.

Nakon političkog fijaska sa odustajanjem od obećane minimalne plate od 1.000 KM kroz povećanje minimalne plate za 2024. godinu na neto iznos od 619 KM, što je bilo u skladu  sa odredbama Uredbe o metodologiji izračuna i usklađivanja najniže plate, premijer Nikšić i dopremijer Mijatović su izgubili strpljenje za demokratske procedure. 

Umjesto sistemskog rješenja za koje nisu uspjeli dobiti podršku od koalicionih partnera i članova sopstvene stranke kroz Parlament FBiH, Kolegij je posegnuo za Uredbom, tačnije stavom (3) njenog 6. člana koji je omogućio da se iznos najniže plate i bez postizanja konsenzusa sa ESV-om može utvrditi u iznosu većem od odrebi iz člana 5. iste. Pri tom je Kolegij potpuno zanemario namete na rad koji su bili među najvećim u Evropi.

Dakle, ono što premijer Nikšić naziva „hrabrošću“ zapravo je politički prečac koji maskira i neuspjeh u provođenju obećanih reformi i trijumf političkog oportunizma nad vladavinom prava. Kada mali krug ljudi unutar izvršne vlasti koristi pravne zaobilaznice kako bi nametnuo odluke koje nisu mogle proći redovnu parlamentarnu proceduru, javni interes se podređuje političkom opstanku. Liberalizam insistira na tome da su procedure zaštita građana od samovolje vlasti, a ne administrativna smetnja koju lideri mogu preskakati kada izgube strpljenje.

Ova “hrabrost” također maskira i gušenje ekonomskih sloboda. Prava ekonomska sloboda podrazumijeva predvidivost i smanjenje uplitanja države u ugovorne odnose na tržištu. Nametanje minimalca od 73% prosječne plate, uz zadržavanje previsokog opterećenja na rad nije ni reforma, ni briga o radnicima – to je prebacivanje tereta vladine nesposobnosti na leđa privatnog sektora i najugroženijih radnika, što direktno guši konkurentnost i podstiče sivu ekonomiju.

6. Neistinite tvrdnje o (ne)gašenju radnih mjesta

Nikšić tvrdi da "niti je ostalo hiljade radnika bez posla, niti se ugasilo hiljade kompanija". Iako je tačno da nije došlo do apokaliptičnog scenarija potpunog sloma ekonomije i gašenja hiljada preduzeća i obrta, jasno je da niko od oponenata mjere i nije tako nešto tvrdio. S druge strane, prvi dio ove izjave Nermina Nikšića je u potpunosti netačan, šta više, savim je suprotan slici koju nam daju stvarni ekonomski indikatori.

Prije svega, zabilježen je pad od 6.433 manje zaposlenih u FBiH na kraju 2025. godine u odnosu na kraj 2024. godine. Prema službenim podacima Porezne uprave FBiH, ukupan broj zaposlenih pao je sa 551.842 (na dan 31.12.2024.) na 545.409 (na dan 31.12.2025.). Dale, hiljade radnika jest ostalo bez radnih mjesta, tačnije šest hiljada i četiri stotine trideset i tri. 

Ovome treba dodati da je prema podacima Poreske uprave u 2024. godini broj zaposlenih povećan za 7.405 radnika, dok u 2025. godini ne samo da se nije povećao, nego je izgubljen i ranije ostvareni rast. Kada uzmemo  obzir i posljednje dostupne podatke, 31.3.2026. godine broj zaposlenih je pao na 541.829, što je dodatnih 3.580 manje u odnosu na 31.12.2025., odnosno cijelih 10.013 manje radnih mjesta u odnosu na 31.12.2024. godine - kada je Vlada donijela odluku o povećanju minimalne plate na 1.000 KM. Dakle, "niti je ostalo hiljade radnika bez posla” nije istinita izjava, jer je deset hiljada radnih mjesta u Federaciji BiH nestalo od dana naglog povećanja minimalne plate.

Ocjena Slobodomjera: Neslobodarski i Neistinito.

Isključivanjem socijalnih partnera, Parlamenta i javnosti iz procesa donošenja izuzetno važne odluke, Vlada je poslala poruku da su javne konsultacije i socijalni dijalog suvišni i time privatizirala javni prostor donošenja odluka. 

Liberalna demokratija počiva na inkluzivnosti i argumentovanoj raspravi. Njena redukcija na dogovor tri čovjeka u kabinetu predstavlja opasan korak ka tehnokratskom autoritarizmu. Ovaj slučaj jasno pokazuje kako populističke mjere, umotane u retoriku „brige za radnike“, u praksi često služe kao paravan za suspenziju ključnih demokratskih instituta i dugoročno ugrožavanje i građanskih i ekonomskih sloboda.

Iako se skrivanje istine iza ismijavanja apokaliptičnih scenarija može istaći kao izoštrena retorička vještina, ostaje činjenica da Nermin Nikšić nastavlja sa verbalnim manevrima čiji je cilj izbjegavanje sagledavanja činjenica i suočavanja sa rezultatima politika koje je donio.