Gradonačelnik Banje Luke i predsjednik Pokreta „Sigurna Srpska“ Draško Stanivuković iskoristio je obilježavanje Dana srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave da otvoreno govori o ujedinjenju Republike Srpske i Srbije.
„Drina nas spaja i spaja. Republika Srpska i Srbija su jedno. Jedan narod i jedna zastava“, poručio je Stanivuković.
U nastavku je „ujedinjenje“ stavio među, kako je naveo, „svete srpske riječi“ kojima treba težiti „beskrajno, do konačnog cilja“. Autentičnost i formulacija njegove poruke potvrđene su u više izvještaja objavljenih nakon njegove objave.
Kada se dvije rečenice čitaju zajedno, politička poruka je jasna: Stanivuković govori o ujedinjenju Republike Srpske i Srbije, odnosno političkom projektu u kojem bi entitet koji je danas dio Bosne i Hercegovine bio povezan sa Srbijom u jednoj državnoj cjelini.
Takav politički cilj direktno zadire u postojeći ustavni poredak Bosne i Hercegovine. Ustav BiH propisuje da Bosna i Hercegovina nastavlja svoje pravno postojanje kao država u međunarodno priznatim granicama, dok njenu unutrašnju strukturu čine dva entiteta – Federacija BiH i Republika Srpska. Entiteti imaju pravo uspostavljati posebne paralelne odnose sa susjednim državama, ali samo u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine.
Zato problem sa Stanivukovićevom porukom nije u obeležavanju nacionalnog praznika, zastavi Srbije, kulturnom povezivanju Srba sa jedne strane Drine niti samoj ideji srpskog nacionalnog jedinstva. U slobodnom društvu ljudi imaju pravo njegov nacionalni identitet, ističu svoje simbole i zagovarati političke ideje.
Problem nastaje kada se političko ujedinjenje teritorije jedne međunarodno priznate države sa drugom državom predstavlja kao nacionalni „konačni cilj“. Državne granice i ustavnog statusa Promjena teritorije nije pitanje nacionalne želje koja se može ostvariti jednostranom političkom voljom, nego pitanje postojećeg ustavnog i međunarodnopravnog poretka.
Ocjena Slobodomjera: NESLOBODARSKI
Slobodomjer Stanivukovićevu poruku ocjenjuje kao NESLOBODARSKU .
Nacionalno jedinstvo i kulturna povezanost nisu predmet ove ocjene. Predmet ocjene je zagovaranje ujedinjenja Republike Srpske i Srbije kao „konačnog cilja“, dok je Republika Srpska prema važećem ustavnom poretku sastavni dio Bosne i Hercegovine.
Političari imaju pravo zagovarati i promjene ustava, ali se promjene državnog uređenja i granica u demokratskom društvu mogu ostvariti samo kroz odgovarajuće ustavne i demokratske procedure, uz zaštitu prava svih građana.
Stanivukovićeva formula – „Republika Srpska i Srbija su jedno“ , uz poruku da „ujedinjenju“ treba težiti „do konačnog cilja“ – ide mnogo dalje od kulturnog ili nacionalnog povezivanja.