Gradonačelnik Banje Luke Draško Stanivuković oprostio se od Ratka Mladića porukom u kojoj je pravosnažno osuđenog ratnog zločinca predstavio kao čovjeka koji je podnio žrtvu za svoj narod, a njegovo naslijeđe kao nešto što treba pamtiti i poštovati.

Nakon vijesti o Mladićevoj smrti u pritvorskoj jedinici u Hagu, Stanivuković je izrazio saučešće njegovoj porodici, ali i „svim ljudima koji su ga doživljavali kao simbol jednog vremena i jedne borbe“.

„Za srpski narod, Ratko Mladić ostaje čovjek čije je ime duboko upisano u našu historiju. Čovjek koji je, kako ga mnogi pamte, najteže trenutke svog naroda nosio na svojim plećima, koji je za svoj narod podnosio žrtvu i čije će djelo i ime nastaviti da žive“, napisao je Stanivuković.

Poruku je završio riječima: „Generalu vječni mir i hvala.“

Presude kojih nema u oproštaju

U Stanivukovićevoj poruci, međutim, nema onoga zbog čega je Mladić posljednje godine života proveo kao osuđenik u Hagu.

Ratko Mladić pravosnažno je osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Presudama međunarodnih sudova utvrđena je njegova odgovornost, između ostalog, za genocid nad Bošnjacima u Srebrenici, progon i istrebljenje, kampanju snajperskog djelovanja i granatiranja stanovništva Sarajeva te uzimanje pripadnika Ujedinjenih nacija za taoce.

Stanivuković umjesto toga govori o „žrtvi“ koju je Mladić podnio za svoj narod i o njegovom „djelu“ koje će nastaviti živjeti.

To više nije samo izražavanje saučešća porodici preminulog čovjeka. To je politička glorifikacija njegove historijske uloge uz potpuno uklanjanje njegovih žrtava iz slike.

Zločin nije „borba za narod“

Slobodno društvo počiva na individualnoj odgovornosti. Nijedan narod nema kolektivno pravo na zločin, niti pojedinac prestaje biti odgovoran za svoja djela zato što tvrdi da ih je činio u ime nacionalnih interesa.

Upravo je zato posebno opasna politička matrica prema kojoj se pravosnažno utvrđeni zločini pretvaraju u „borbu“, osuđeni komandanti u nacionalne heroje, a njihove žrtve nestaju iza velikih riječi o narodu, historiji i žrtvovanju.

Mladiću nije presudila „historija“, kako sugeriše Stanivukovićeva relativizacija. Sudili su mu međunarodni sudovi u postupcima koji su trajali godinama i pravosnažno ga osudili na doživotni zatvor.

Vrijeme može mijenjati političke interpretacije. Pravosnažna presuda time ne prestaje postojati.

Posebna odgovornost izabranih zvaničnika

Problem je utoliko veći što ovakva poruka ne dolazi od anonimnog korisnika društvenih mreža, nego od gradonačelnika drugog najvećeg grada u Bosni i Hercegovini.

Izabrani zvaničnik ima pravo na političke stavove, uključujući i stavove o ratu i njegovim uzrocima. Ali veličanje čovjeka pravosnažno osuđenog za genocid i druge ratne zločine nije doprinos slobodnoj raspravi o prošlosti.

Naprotiv, takva politika održava društvo zarobljenim u kolektivističkoj logici prema kojoj „naši“ zločinci zaslužuju zahvalnost ako su zločine činili u ime „našeg“ naroda.

Time se ne štiti ni srpski narod. Naprotiv, individualna krivična odgovornost upravo znači da se odgovornost za Mladićeve zločine pripisuje Ratku Mladiću i drugim osuđenim pojedincima, a ne narodu kojem pripadaju.

Ocjena: NESLOBODARSKI

Slobodomjer izjavu Draška Stanivukovića ocjenjuje kao NESLOBODARSKU.

Vladavina prava podrazumijeva poštivanje pravosnažnih sudskih presuda, dok liberalno društvo počiva na individualnoj, a ne kolektivnoj odgovornosti.

Ratko Mladić nije pravosnažno osuđen zbog toga kojem je narodu pripadao niti zato što se „borio za svoj narod“. Osuđen je zbog konkretnih zločina za koje je utvrđena njegova individualna krivična odgovornost.

Pretvarati osuđenika za genocid u simbol nacionalne žrtve i zahvaljivati mu na njegovom „djelu“ nije patriotizam. To je glorifikacija politike u kojoj zločin postaje prihvatljiv čim se počini u ime vlastitog naroda.