Kantonalni sud u Sarajevu utvrdio je da je Ministarstvo saobraćaja Kantona Sarajevo nezakonito uskratilo javnosti pristup informacijama o rekonstrukciji tramvajske pruge Marijin Dvor – Ilidža, jednom od najvećih infrastrukturnih projekata u Kantonu Sarajevo.
Transparency International u BiH (TI BiH) tražio je od Ministarstva ugovor o rekonstrukciji pruge, sve njegove anekse, kao i ponudu kineskog konzorcija koji čine China Shandong International Economic & Technical Cooperation Group i China Railway No. 10 Engineering Group.
Ministarstvo je zahtjev odbilo.
Kao razlog za skrivanje dokumentacije navedena je zaštita komercijalnih interesa izvođača. Ugovor, prema obrazloženju Ministarstva, sadrži podatke o cijenama materijala i instalacija, predmjeru i obračunu radova te druge informacije koje bi konkurenti mogli iskoristiti na štetu kineskih kompanija.
Problem je, međutim, što je riječ o projektu koji se finansira javnim novcem.
Interes kompanije ispred interesa javnosti
Još je problematičniji način na koji je Ministarstvo donijelo odluku.
Kantonalni sud utvrdio je da je zahtjev odbijen praktično na osnovu protivljenja izvođača objavljivanju dokumentacije, dok Ministarstvo nije provelo test javnog interesa propisan Zakonom o slobodi pristupa informacijama.
Drugim riječima, nije utvrđeno šta u konkretnom slučaju treba imati prednost – komercijalni interes privatne kompanije ili pravo građana da znaju kako se troši njihov novac.
Sud je zaključio da samo protivljenje treće strane nije dovoljno da bi javni organ uskratio informacije. Ministarstvo je moralo samostalno procijeniti opravdanost razloga izvođača i odvagnuti ih u odnosu na interes javnosti.
To nije učinjeno.
Time je institucija čiji rad finansiraju građani praktično dala prednost želji privatnih kompanija da poslovni podaci ostanu skriveni u odnosu na pravo javnosti da kontroliše trošenje javnih sredstava.
Transparentnost nije dobra volja vlasti
U liberalnoj demokratiji transparentnost trošenja javnog novca nije usluga koju vlast pruža građanima kada joj to odgovara.
Ona je jedan od osnovnih mehanizama kontrole vlasti.
Građani ne mogu pozvati institucije na odgovornost ako ne znaju šta je ugovoreno, koliko nešto košta, pod kojim uslovima su ugovori mijenjani i koje su obaveze preuzete u njihovo ime.
Upravo zato ovaj slučaj nije običan administrativni spor između TI BiH i Ministarstva saobraćaja.
Riječ je o pitanju odnosa vlasti prema javnom novcu i pravu građana da kontrolišu njegovo trošenje.
Posebnu težinu cijelom slučaju daje činjenica da rekonstrukcija pruge Marijin Dvor – Ilidža predstavlja veliki infrastrukturni projekat koji je od početka izazivao značajan interes javnosti zbog vrijednosti radova, izmjena ugovora i izbora izvođača.
Što je projekat skuplji i značajniji, potreba za transparentnošću trebala bi biti veća, a ne manja.
Javni novac mora podrazumijevati javnu kontrolu
Zaštita poslovnih tajni jeste legitiman institut. Privatne kompanije ne gube automatski pravo na zaštitu određenih komercijalno osjetljivih informacija zato što posluju s državom.
Ali to pravo nije apsolutno.
Kada privatna kompanija sklapa ugovor s javnom institucijom i učestvuje u projektu finansiranom javnim sredstvima, postoji snažan javni interes da građani mogu kontrolisati uslove pod kojima je njihov novac potrošen.
Upravo je zato zakonom predviđen test javnog interesa.
Ministarstvo saobraćaja KS, prema presudi Kantonalnog suda, taj test nije provelo, nego je interes izvođača prihvatilo kao dovoljan razlog za uskraćivanje informacija.
Takav odnos obrće osnovnu logiku odgovorne vlasti: umjesto da institucija privatnom izvođaču objašnjava zašto korištenje javnog novca podrazumijeva određeni stepen javnosti, građanima je objašnjavano zašto ne mogu vidjeti dokumente o projektu koji sami finansiraju.
Ocjena: NESLOBODARSKI
Slobodomjer ovu praksu ocjenjuje kao NESLOBODARSKU.
Pravo građana na pristup informacijama jedan je od osnovnih instrumenata kontrole vlasti, sprečavanja zloupotreba i odgovornog upravljanja javnim novcem.
Kantonalni sud utvrdio je da Ministarstvo saobraćaja KS nije provelo zakonom propisani test javnog interesa i da nije moglo uskratiti informacije samo zato što se njihovom objavljivanju protivio izvođač radova.
Javni novac mora podrazumijevati javnu kontrolu. Komercijalni interes privatne kompanije ne može automatski biti važniji od prava građana da znaju kako se troši njihov novac.